Predstavnici nosioca izrade Urbanističkog plana, „Urbiscentar Banjaluka“ i Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banjaluka održali su prezentaciju Nacrta Urbanističkog plana Banjaluka 2020-2040.
Objavljujemo samo nekoliko primjedbi Odjeljenja, i odgovore nosioca izrade Plana:
- Odjeljenje smatra da je „visok procenat zelenila (45%) u otvorenim blokovima i da bi to moglo odvratiti investitore od gradnje. Da li je moguće procenat ozelenjosti usloviti postojanjem obližnjeg parka, pa da na takvim parcelama bude i manji?“
Odgovor: „procijenjeni procenat (45%)d je opravdan jer doprinosi očuvanju kvaliteta života, blokovskog zelenila, prostora za djecu i rekreaciju. Smanjivanje procenta prema blizini parkova ne bi doprinijelo ciljevima očuvanja i povećanja zelenih površina.”
- Odjeljenje pita “Zašto bi trotoari u prigradskim naseljima, gdje je pješački saobraćaj manjeg intenziteta, morali biti široki 1,8 metara? Tvrde da bi to "višestruko povećalo troškove izgradnje i eksproprijacije", sugerišući da je dovoljna i širina od 1,5 metara.”
Odgovor: “Trotoar od 1,8 metara nije luksuz, već potreba! Ova širina je ključna iz dva razloga:
Omogućava sigurno mimoilaženje dvoje dječijih ili invalidskih kolica. Osigurava nesmetan prolaz pored stubova za rasvjetu, znakove ili elektroinstalacije. Osim toga, Zakon o bezbjednosti saobraćaja će se u bliskoj budućnosti morati uskladiti sa evropskim standardima, što potvrđuje da je širina od 1,8 m – standard.”
- Odjeljenje traži da se zapadni dio kompleksa “Akvane” pretvori u poslovnu ili stambeno-poslovnu zonu iako je prvobitno prihvaćen zahtjev GU Banjaluka da se na parceli SAkvane planira novi stambeno-poslovni objekat uz Aleju Svetog Save na površini od oko 7.200m2.
Odgovor: “Smatramo da je od izuzetnog značaja sačuvati ostatak parcele od dalje izgradnje i promjene namjene jer se radi o jedinstvenom sprotsko-.rekreativnom i otvorenom prostoru u centru grada sa izuzentim turističkim i sportsko-rekreativnim potencijalom.”
Ovi primjeri jasno pokazuje logiku Odjeljenja: prioritet je zarada investitora, umjesto zaštita potrebe građana za zelenim i zdravim prostorom.
Grad nije privilegija investitora. Grad pripada ljudima koji u njemu žive.
