Banjaluka ima hroničan problem po pitanju predškolskog i osnovnog obrazovanja. Svake godine nekoliko hiljada djece ostane ispod crte prilikom upisa u vrtić zbog nedostatka mjesta. Gradske škole su pred pucanjem, đaci idu u tri smjene, zbornice su pretvorene u učionice, nastavnici su po hodnicima za vrijeme odmora, časovi fizičkog vaspitanja se rijetko gdje izvode u skladu sa predviđenim fondom, a produženi boravak za djecu do trećeg razreda je uglavnom misona imenica.
Taj problem je prepoznat još prije petnaestak godina pa su u Prostornom planu do 2030. godine date jasne smjernice razvoja Grada. Taj strateški dokument je usvojen i na sjednici Skupštine grada Banjaluka (Službeni glasnik Grada Banjaluka br. 11/14).
U ovom planskom dokumentu su precizirani nedostajući kapaciteti, označena naselja koja rastu i navedene škole koje već rade pod pritiskom.
Ali umjesto da se ta potreba konačno pretvori u škole, vrtiće i drugu infrastrukturu za djecu, u Banjaluci se ponavlja suprotan obrazac - tamo gdje je prostor godinama rezervisan za školu i vrtić, pokušava se otvoriti put novoj stambenoj izgradnji.
To više nisu izolovani slučajevi niti pojedinačni problemi nekoliko naselja. Riječ je o obrascu u kojem se prvo grade stanovi, a tek onda postavlja pitanje gdje će djeca iz tih stanova u školu, vrtić, na trening ili u park.
U Aleji Centar škola i vrtić planirani su gotovo dvije decenije, ali nikada nisu izgrađeni. Umjesto njihove realizacije, građani se sada ponovo suočavaju sa pokušajem izmjene plana i novom stambeno-poslovnom izgradnjom upravo na prostoru koji je bio namijenjen društvenoj infrastrukturi.
U Rosuljama, istovremeno, postojeća škola već nema dovoljno prostora ni za ono što danas mora da obezbijedi, dok se naselje i dalje suočava sa pritiscima nove gradnje.
Ako se ovakav model nastavi, pitanje više nije da li će škole i vrtići biti preopterećeni. Pitanje je koliko dugo će grad moći da širi stambene kapacitete, a da istovremeno odgađa infrastrukturu bez koje ta naselja nisu funkcionalna.
Situacija u naselju Aleja Centar
Primjer Aleje Centar to pokazuje gotovo školski.
Ovo naselje razvija se više od dvije decenije. Prvobitni koncept predviđao je oko 15.000 stanovnika, uz osnovnu školu i vrtić kao dio prateće društvene infrastrukture. Stambena izgradnja je nastavljena godinama, ali škola i vrtić nikada nisu izgrađeni. Istovremeno, djeca iz Aleje Centar i okolnih zona usmjerena su u Osnovnu školu „Branko Ćopić“, koja je već odavno pod pritiskom.
Ovu školu su pohađala 732 učenika 2013. godine, 905 njih je upisano u školskoj 2021/22. godinu, 920 u 2022/23, odnosno 928 u 2023/24. godini. U naredne tri školske godine broj je ostao na približno istom, vrlo visokom nivou - 921, 928 i 927 učenika. Nastava se odvija u četiri smjene - 7.30h, 11h, 13h i u 14.20.
Zbornica ove škole je pretvorena u učionicu, nastavnici su tokom odmora na hodnicima, a nastava fizičkog vaspitanja u fiskulturnoj sali se ne može izvoditi u skladu sa predviđenim fondom časova.
Prostorni plan Grada Banjaluka, koji definiše do 2030 godine prelazak na jednosmjensu nastavu u osnovnom obrazovanju u gradu, već je prepoznao ovu školu kao jednu od onih sa izraženim nedostatkom prostora i predvidio izgradnju nove osnovne škole u Aleji Centar.
Dakle, nije riječ o tome da je neko tek sada shvatio da bi u ovom naselju možda mogla trebati škola. Potreba je planski prepoznata.
Isto važi i za vrtić. U samom naselju danas nema ni javnog ni privatnog vrtića. U planskim dokumentima Banjaluke odavno je prepoznat veliki deficit predškolskih kapaciteta, a područja Centra i Borika izdvojena su kao ona sa najvećim nedostatkom i potrebom za prioritetnim obezbjeđivanjem novih mjesta. Podaci dobijeni 2024. godine pokazivali su da je 280 djece iz ovog područja već bilo na listi čekanja za mjesto u vrtiću.
Istovremeno, Aleja Centar nije završeno naselje. Stambena gradnja traje i dalje, a razvijaju se i okolna područja, uključujući naselje Park i zonu Frane Supila. Planska analiza upravo upozorava na ono što bi trebalo da bude osnovna logika svakog ozbiljnog prostornog planiranja- ako se broj stanovnika i djece povećava, a obrazovna infrastruktura ne prati taj rast, deficit će se samo produbljivati.
Ali umjesto da se ovaj problem riješi, zemljište predviđeno za javne sadržaje ponovo se našlo pod pritiskom izmjene plana.
U posljednjoj izmjeni dijela Regulacionog plana „Centar-Aleja“ predloženo je da se na lokaciji na kojoj je planiran samostalni vrtić izgradi stambeni objekat, uz vrtić u njegovom prizemlju, dok se za školu predviđenu važećim planom otvara prostor za drugu namjenu. Na problem je javno upozorio i Centar za životnu sredinu, navodeći da se smanjuju površine namijenjene javnim sadržajima.
Još važnije, Republička urbanističko-građevinska inspekcija je prije dvije godine naložila obustavu izmjene dijela Regulacionog plana „Centar-Aleja“, uz obrazloženje da plan nije bio usklađen sa Prostornim planom Grada. Inspekcija je kao jednu od ključnih promjena navela upravo ukidanje planirane osnovne škole sa sportskim terenima i predviđanje stambeno-poslovnog objekta, dok je prostor za predškolsku ustanovu znatno umanjen. To nije spriječilo nadležne u Gradskoj upravi Banjaluka da zatraže ponovo izradu izmjena dijela ovog regulacionog plana, protiv čega su građani poslali argumentovane primjedbe, na javnoj raspravi jednoglasno ponovili stav i potpisali peticiju kojom traže da se hitno iz orocedure povuče izmjena RP i da se hitno objelodani dinamika gradnje škole i vrtića po važećem Regulacionom planu.
Rosulje već žive posljedice istog problema
Još jedan primjer nalazi se nekoliko kilometara dalje - u Rosuljama.
Osnovna škola „Aleksa Šantić“ ove godine upisala je rekordnih 120 prvačića. Škola je projektovana za približno 550 do 600 učenika, ali je broj učenika odavno premašio taj kapacitet. Zbog nedostatka prostora nastava se odvija u više smjena, prvi razred koristi prostor u suterenu, male učionice koriste se za produženi boravak, a škola već godinama nema ni zbornicu jer je taj prostor pretvoren u učionicu.
Direktorica škole Svjetlana Radusin upozorila je da škola, uprkos dobroj opremljenosti, jednostavno nema dovoljno prostora za rad. Učenici su zbog toga uskraćeni i za dio vannastavnih aktivnosti, dok je organizacija rada nastavnika dodatno otežana. Istovremeno, najavljuju se novi stambeni kapaciteti u naselju koje već ima problem sa školskom infrastrukturom.
U ovu školu je upisan 571 đak prije 13 godina, a, prema podacima koje su iznijeli mještani Rosulja, u novoj školskoj godini u centralnoj školi je oko 800 učenika, dok sa područnim odjeljenjem u Drakuliću broj dostiže oko 870. U naselju je istovremeno evidentan i nedostatak predškolskih kapaciteta, sa više od 300 djece na listi čekanja prema podacima Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje koje su objavili mještani.
I upravo u takvom naselju vodi se nova bitka oko izmjene Regulacionog plana „Malta 1“. Građani Rosulja upozoravaju da bi dodatna stambena izgradnja značila još veći pritisak na infrastrukturu koja već sada ne uspijeva da odgovori na postojeće potrebe.
Dakle, razvoj Banjaluke se uglavnom svodi na pitanje koliko novih kvadrata se može izgraditi. Odgovore na pitanja gdje će ta djeca ići u školu, gdje će biti vrtić, gdje će se igrati i kako će izgledati njihovo svakodnevno odrastanje niko ne daje. Posljedice takvog modela razvoja ne mogu se nazvati iznenađenjem. One su predvidive, odnosno Grad svjesno unaprijed proizvodi probleme.
